Nesto jace od ponosa

srijeda , 27.08.2014.

Nedostajes mi lepi moj... Zelim da te zaboravim,a ne mogu... Svaki nas susret mi budi emocije koje pokusavam da zakopam. Govoris mi da si se promenio,a kako da ti verujem ? Znam da ti to zelis,ali jednostavno neke stvari se ne mogu promeniti... Zelim da odem daleko odavde da bih mogla da te zaboravim... Ako ostanem mogla bih ponovo nasesti na tvoje lazi i obmane.. Ovog puta me neces prevariti...
Zar ces stvarno da odes Sanja nedostajaces mi puno ,kaze Nadja. Moram ne mogu da izdrzim da ga vidjam... Cula sam da se smirio malo,nije kao pre... Da trajace par dana i opet isto.... Nije on za mene Nadja,zivimo u razlicitim svetovima. Njegov svet je mracan pun krvi,tuce,droge,narkomana ... Ne uklapam se u taj svet... Zamolio me je da ti dam nesto. Ne zelim nista od njega Nadja. Kako hoces ostavicu ti ovde a ti procitaj ako hoces ... Idem vidimo se sutra . Vazi...
Pakujem stvari a pogled mi odvlaci ono pismo na stocicu. Necu da ga procitam. Ne necu. A sta ako je nesto vazno napisao... Uzimam pismo i otvaram ga :
Veceras stani pred ogledalo,
u haljini od satena,
onu koju sam ti kupio za godisnjicu,
pogledaj se i reci "nisam zaljubljena"
i pusti neka haljina sklizne niz tvoje telo do poda
,veceras pusti mastu da po tebi hoda...
Ako tvoje oci ne zaplacu onda slobodno idi pustam te
A ako ti suza iz oka krene nemoj vise da se trudis da zaboravis na mene...
Suze ce ti reci sve ljubavi,
Poslusaj ih kad vec neces mene...
Volim te tvoj plavooki...

Krecu mi suze ,znala sam da ne treba da procitam... Ne znam sta da radim... Pozvacu ga...
Hej ja sam. Procitala sam tvoje pismo... Zelim da ti kazem da zaboravis na mene ne mozemo biti zajedno. Rekao sam ti da cu se promeniti,samo trazim da mi verujes... Ne mogu da ti verujem puno puta si me slagao. Oprosti mi znas da te volim . Tvoja ljubav mi samo nanosi bol.. Zasto si takva zasto mi ne das jos jednu priliku ? Sutra odlazim ... Zelim da znas da te volim svim srcem,ali bolje je ovako. Jedina slusaj hajde da odemo negde ti i ja zajedno,da zaboravimo sve ... Kao da bi ti ostavio svoje drustvo zbog mene. Bih ljubavi ti si mi najbitnija sada i zauvek... Ne lazes me ? Ne lazem te jedina hajde da sutra zajedno otputujemo i pocnemo novi zivot negde daleko... Imas jos samo ovu priliku ,vise nece postojati nijedna ,ako sada zabrljas nikada ti necu oprostiti. Necu jedina. Vidimo se na aerodromu sutra cekaj me. Dobro ljubavi volim te uvek sam te volela . Volim i ja tebe jedina...

Druze sutra putujem nece me biti dugo pazi mi na staru . Obidji je neki put. Znas da za tebe sve Marine... Pa,vidimo se onda druze. Cuvaj se Marine...
Krecem kuci da se spakujem. Nailazi Leon. "Oho koga to vidimo",kazu da hoces da odes iz kraja. To se tebe ne tice Leone,gledaj svoja posla... Mali se uzdigo ,drugovi da mu pokazemo ko je sada glavni u kraju... Leone skloni se ne zelim probleme. Ali mi zelimo.. Nemam sanse protiv njih petoro... Krenula je tuca, sam se koliko sam mogao a onda su me nadjacali. Vise nisam osecao bol,sa svakim udarcem sam osecao kako sam ti sve dalji Sanja. Ne zelim da umrem... Ne zelim da umrem... Ajde idemo drugovi dobio je sta zasluzio... Cujem neki glas : Ovaj decko nece preziveti.... I kroz maglu vidim nebo... Jesam li umro ? Moja Sanja trebam te...

Vec je 12 sati,zasto ga nema Nadja ? Let je jos malo. Smiri se doci ce sigurno... Jaoj Nadja umrecu ... Zvoni joj telefon. Ko je Nadja ? Cekaj,sta ? Kako ? Jel ziv ? Pita ona. Neeeee. Nadja kazi mi da je ziv . Jeste smiri se hajmo u bolnicu...
Gledam tvoje oci izgledas tako nemocno . Srce mi se slama. Ljubavi ti si jak moras da ustanes... Ne ostavljaj me ... Aaaaaa zasto ?. Steze mi ruku . "Ne placi jedina,hocu da znas da nisam kriv". Samo hocu da prezivis ljubavi nista drugo. me ne zanima. "Ovog puta moram da odem jedina". Neee,nee idi molim te,ne ostavljaj me umrecu... "Slusaj me ljubavi zelim da budes srecna zaboravi na mene... " Ne,ne oprastaj se od mene ,ne mogu da izdrzim. Volim te jedina zbogom... AaaaaAAAAA ne idi,ne ostavljaj me jedini,ljubavi,neeee ostavljaj me ... Pomerite je brzo. Gledam dok pokusavaju da ga ozive,a ja gubim svest... Od tada je proslo godinu dana ,moj zivot se promenio. Cujem glas "ljubavi ajde idemo " evo ljubavi samo da zavrsim pisanje. "pozuri jedina " hocu... Ne,nije umro,preziveo je zivimo onako kako smo planirali ,a mozda jos i bolje... Za srecu je uvek potrebno malo,to malo mozda zavisi od vas,od nekog drugog ili je prosto tako. Nekad moras preci preko svojih principa,pogaziti ponos da bi bio srecan...

Dajte predlog za pricu

utorak , 26.08.2014.

Zelela bih da mi vi date neku temu,na osnovu koje bih ja mogla napisati pricu. Napisite mi u komentaru vase predloge,onaj koji mi se najvise bude svideo napisacu pricu na osnovu njega...

*Zvuci tisine*

ponedjeljak , 25.08.2014.

Kapi kise odbijaju se o moj prozor. Slusam taj velicanstven zvuk koji me uspavljuje. Zatvaram oci i mastam o tebi. Mastanje me vodi kilometrima daleko,tamo gde si ti. Kao da te vidim. Jasna slika mi je pred ocima,kao da sam pored tebe. Koliko te zelim pocinjem i da te osecam. Taj osecaj je lazan i samo mi donosi bol...

Otrovne reci

Reci su mocno oruzje. Treba znati kada ih upotrebiti. Ako ih upotrebis na lukav nacin mozes otvoriti sva vrata ... Njima mozes raniti svaku osobu,ma koliko ona bila jaka. Da li vam se desilo nekada da su vas necije reci mnogo povredile ? Ljudi cesto me razmisljaju sta govore i tako povredjuju jedni druge. Koliko puta ste culi samo na ulici,,vidi ga nema nogu" . Ili vidi je kako je prljava" . Zasto ? Zasto bismo povredjivali jedni druge takvim neumesnim komentarima. Taj neko ko je izgubio nogu,sigurno nije zeleo da mu se to desi i sigurno ne zeli da ga sazaljevaju. Ta osoba koja je prljava mozda je i siromasna,mozda nema sredstava da odrzava higijenu. Takvoj osobi treba pomoci a ne da ih vredjamo. Time sto nekoga spustimo,povredimo ne cini nas boljim osobama,vec sebicnima i egoistima... Reci poput,,ko ce tebe da voli,pogledaj se kakva si ruzna " itekako ce uticati na tu osobu kojoj upucujemo te reci. Sigurno ce izgubiti samopouzdanje i odstranjivati se od drustva,bas zbog tog vaseg komentara . Plasice se da je jos neko ne povredi. Te osobe koje svoj zivot ispunjavaju vredjanjem onih slabih,sigurno su neke nezadovoljne osobe. Oni lece svoje frustracije nad tudjim bolom. Veoma su pametne i tacno znaju kojim recima da povrede. Postavlja se pitanje kako se odbraniti od takvih napadaca. Koji napadaju na najlukaviji nacin tj. koriscenjem ,,otrovnih reci" . Leka zapravo i nema,kljuc lezi u tome da svaka osoba treba da tezi da bude sto bolja,da se sto vise izgradjuje i radi na sebi. Moramo se menjati. A i ko smo mi da omalozavamo neciji rad,uspeh,napredak ili necije siromastvo,bolest,tugu. Neko ima lep ugodan zivot,a neko se pak muci svakog dana. Kad god smo u prilici mozemo nekom uputiti toplu rec,mozda je to za nas sitnica,a za njega mnogo....

Dodir smrti

Niko nije svestan koliko je zivot dragocen,dok ne bude u prilici da ga izgubi... Kada osetis da si zivotno ugrozen,obuzme te neopisiv strah,ne zelis da umres... Danas sam se nasla u takvoj situaciji... Napao me copor pasa... Setala sam sa bracom do obliznjeg aerodroma. Kada smo se priblizili jednom hangaru izleteli su psi i potrcali ka nama.Uplasila sam se. Opkolili su nas. Poceli su da nas ujedaju. Nismo imali cime da se odbranimo. Jedino sto smo mogli jeste da ih sutiramo polako nogama svaki put kada bi priblizili svoje zube nasim nogama. Strasno je koliko si ponekad nemocan. Gledas smrti u oci,a ne mozes nista da uradis da bi to sprecio. Vene su mi se ledile od straha jer su sve agresivnije napadali. Pokusavala sam da ostanem smirena,da se ne uspanicim,ali je to bilo nemoguce. Rekla sam sebi i braci sta god da se desi nema trcanja... Zelja za bekstvom se sudarala sa zamisli da ne potrcim. Pobedila je moja prisebnost,tacnije nasa jer u toj igri lovca i plena bili smo nas troje. Bojali smo se za svoj zivot ,ali i zivot onog drugog. Konacno je gazda od pasa dosao do nas i smirio ih je . Odahnuli smo ,nismo mogli da verujemo sta nam se upravo desilo. Odlucili smo da sacekamo tog coveka,da bismo ga upitali koliko kosta voznja avionom jer je to i bio cilj naseg dolaska ovde,nesvesni da smo i dalje u opasnosti.Nije prosao ni minut,psi su opet potrcali prema nama,sada su bili jos besniji ,opkolili su nas opet i krenuli da ujedaju. Bili smo preplaseni. Sada sam vec pomislila da se necemo izvuci .Nismo znali sta da radimo,okolo nas je svuda cistina zelena trava,nigde kamena kojim bi mogli da ih malo uplasimo. Osecali su nas strah. Saterali su nas uz ogradu od fudbalskog terena. Tada sam pomislila da je sve gotovo. Nisam zelela da umrem takvom smrcu. Odlucila sam da idemo jos napred,svaki nas pokret bio je mali ,nisu nam dozvoljavali da se pomerimo. Uspela sam da napravim par koraka napred,ali kada sam se okrenula videla sam da su braca dva metra iza mene. Sada sam postala lak plen. Brat me dozivao da se vratim kod njih,a ja se ukopala u mestu od straha. Ceo copor se okupio oko mene,brat je poceo da lupa u ogradu i da ih doziva kako bi me ostavili . Cujem glas iz daleka "hijeno stani" ! Kada sam cula kako se jedan od pasa zove,a to je taj najveci i najkrvolocniji strah je postao jos veci. Psi nisu reagovali nastavljali su po svome. Kada nam se gazda priblizio poceo je da vice na njih i pogodio ih je jednom drvenom motkom. Prvi put posle mozda deset ili vise minuta horora imali smo priliku da pobegnemo odatle. Sada su psi bili na jedno trista metara od nas. Rekla sam na glas nikako ne trcite. Hodali smo sto dalje odatle,ali svaki korak mi se cinio kao da traje beskonacno. Spustili smo se niz jedno brdo,sada ih vise nismo videli,ali sam se plasila da ne potrce za nama. Rekla sam ajmo sada da potrcimo,oni nisu hteli. Nastavili smo da hodamo a neprestano smo se plasili da su oni i dalje i za nas. Kada smo vec bili kilometar udaljeni mogli smo da odahnemo. Nismo mogli da verujemo sta nam se desilo. Nije nam jasno zasto smo bili napadnuti. Bili smo bledi,preplaseni,srca su htela da nam iskoce iz grudi. Srecni smo jer smo prosli bez povreda,tacnije jedan brat je imao ugriz,ali od straha nije ni osetio. Krenuli smo kuci...
Samo jedan trenutak je tdovoljan da promeni sve.... Uverila sam se koliko je zivot nepredvidiv... Nikad ne znas sta te ceka... Zato uzivajte u svakom trenutku svog zivota,svakoj sekundi,a ako se nadjete u opasnosti nikad se ne predajte.

Izgubljeni andjeo

nedjelja , 24.08.2014.

Zamisljam nju,moju kovrdzavu lepoticu. Skoro pa osecam njeno prisustvo... Voleo bih da je makar jednom vidim... Da jos jednom bar pomirisem njene plave uvojke,da me bar jos jednom pogleda zaljubljeno onim njenim krupnim okicama... Srecem je samo u snovima. Svake noci me posecuje i neda mi da je zaboravim... I dalje je lepa kao sto je bila ,samo joj je pogled tuzan,nikad ne govorimo,samo se gledamo a kad hocu da je dodirnem ona nestaje... Budim se sav skrhan i sa suzama na licu... Tako mi nedostaje... Mislio sam da ce ona stalno biti uz mene,da ce uvek cekati i oprastati kada pravim gluposti ,ali ne... Sebicno je sto sam to uopste i ocekivao od nje. Izgubio sam je . Hteo sam da probam sve,ona mi je uvek bila na poslednjem mestu. Ortaci i ekipa uvek na prvom mestu. A onda shvatis da postoji nesto bitnije od ludih zurki do jutarnjih sati,od opijanja sa drustvom,od tuca i pravljenja gluposti a to je ljubav,ljubav jedne malene naivne lepotice... Kada bih mogao vreme da vratim unazad izabrao bih nju,moju malu vilu prelepih ociju. Ali greske se lako nacine,a tesko ispravljaju. Nisam bio svestam da je volim ,sada to shvatam... Ne mogu bez nje,verovatno mi je to kazna za sav bol koji sam joj naneo. Na dusi mi je urezan trajni oziljak koji nikada nece zarasti. Nje sada nema ,ugasio se njen zivot ,a sa njom i jedan maleni zivot u njoj. Javili mi da je poginula u saobracajnoj nesreci. Cak nisam bio pored nje u trenutku smrti. Ne mogu to sebi oprostiti. A najbolnije od svega je sto je na dan nesrece krenula da mi saopsti da cu postati otac... Kako da nastavim sa zivotom kada nema nje,moje malene,nisam stigao da joj kazem da je volim ,sa sobom je odnela i deo moje duse. Prolazim pored njene kuce i gledam njene skrhane roditelje kako upiru prstom u mene i smatraju me krivcom njene nesrece. Gde god da odem ona je samnom u mojim mislima,ne mogu da je izbacim iz glave. Pamtim njen osmeh koji mi kao zilet reze srce kada ga se setim... Njene krupne zaljubljene okice pamticu uvek,ona ce zauvek ostati senka moje proslosti koja ce me pratiti gde god da krenem... Siguran sam da je ona sada postala moj andjeo koji me verno cuva i motri na mene. Kada god mi nedostaje pogledam u nebo ocekujuci da mi da neki znak,da je jos uvek tu samnom ,ali ne nje nema vise zauvek je otisla...

Mac sa dve ostrice

Zivot nas cesto dovodi u iskusenja,isprobava koliko smo jaki. Cesto posustanemo i napravimo gresku.
Konacno sam nasla posao posle dve godine cekanja. Sada sam mogla praviti planove. Svoju prvu platu sam potrosila na svog sina. Ziveo je sa ocem,odrastao bez mene. Bezbroj noci sam provela razmisljajuci da li sam uradila pravilno. Prepustila sam njemu starateljstvo jer nisam imala sredstava da ga izdrzavam. A sada dok gledam mog malisana kako odrasta u porodici koja ne ukljucuje mene,srce mi se slama. Pored njega je druga zena,koja uziva u njegovom detinjstvu. Jedino mi je on moj malisan bio svetla tacka u mom zivotu. Muz me je prevario,varao godinu dana,a kada sam saznala,skupio je svoje stvari i otisao. Raspao mi se zivot koji sam stvarala toliko godina. A onda se promenilo sve.
Par meseci posle mog zaposlenja,upoznala sam jednog kolegu. Druzili smo se van radnog vremena,pocela sam se osecati sve manje usamljenom. Bili smo odredjeni pukom slucajnoscu da zajedno idemo na poslovni put u Italiju. Njegova recitost me je odusevljava,tacno je znao sta treba reci u svakom trenutku. Dok smo putovali vreme pored njega mi je proletelo. Shvatila sam da se pored njega osecam ispunjeno. Ali mi smo bili samo prijatelji. Od razvoda moje samopouzdanje je bilo skrhano,nisam mogla proceniti da li mu se svidjam. Prelep pogled,vazduh ,more,uticalo je da otvorimo dusu jedan drugome. Rekao mi je da je ozenjen. Povredilo me je to. ,,Svidjas mi se Lela,volim tvoj osmeh,tvoju kosu,tvoje tuzne oci". Kako mozes to da mi kazes a ozenjen si ? "Da Lela ali me ona ne voli,a ni nju " Nije na meni da pitam,a zasto si onda jos uvek sa njom ? "Da nebi morali da delimo svu imovinu,dogovorili smo se da kada jedan od nas pronadje ljubav,onda cemo se rastati,hocu da znam sta osecas premi meni ?" Ne ne zelim ja biti razlog necijeg razvoda razmisljam u sebi. Mi smo samo prijatelji Filipe,zasto mislis da osecam nesto prema tebi ? " A zasto si onda ovako reagovala kada sam ti ispricao ovo" Iznenadilo me je i to je sve . " Ne znas da lazes Lela,oci te izdaju " Dobro svidjas mi se,sa tobom se osecam uspunjeno i sta sad ? Zadovoljan ? "Uh itekako " ."Hajde da ovo nase putovanje bude nezaboravno" Tako je i bilo. Bio je tako pazljiv. Odveo me je na jednu napustenu plazu. Mrak je. Cuje se samo nemirno more. Osluskujem ga,a on me grli. Hvala ti kazem ja. Za ? Za prijateljstvo i ljubav koje si mi pruzio,ali ovo ne moze da se nastavi. "Nemoj to da mi govoris". Cutali smo bolela je ta tisina. Vratili smo se u stvarnost. Na poslu se pravim da ga ne primecujem,a ustvari mi mnogo nedostaje. Prilazi mi:Hajde da se nadjemo Lela,zasto me ignorises. Rekla sam ti da ovo ne moze da se nastavi. "Filipe" cuje se glas iz kancelarije preko puta. Moram da idem sada sef zove. Doci cu veceras kod tebe u stan. Jel si poludeo Filipe,ne moze ! Dolazim u 8. Rekla sam ne,Filipee... Odlazi ne slusa me. Sedim u stanu sva nervozna,ne zelim da dodje. Stize mi poruka: dolazim za pola sata nastavimo onaj razgovor od danas volim te Lela. Plasim se njegovog dolaska,ne zelim da posustanem. Zvoni mi telefon,sigurno je on da mi kaze da nece da dodje. Halo. Cao Lela hoce sin da te cujem. Sreco mamina sta mi radis? Jel si se uzeleo mame. Jos uvek ne zna lepo da prica ,cujem nesto sto zvuci kao jesam. Ljubi te mama puno uskoro se vidimo. Cujem glas u pozadini: ljubavi koja mi lepse stoji crvena ili bela,a on joj odgovara:tebi sve lepo stoji. Dovedi i malog da i njega obucemo ,pa krecemo. Sine ajde dosta je bilo ,cuo si mamu. Prekide se veza. Krecu mi suze. Ako on moze da bude srecan zasto ne bih i ja bila. Oblacim najlepsu haljinu,namestam kosu zelim da izgledam najbolje sto mogu. Cujem zvono. Otvaram vrata. Vau,kako si lepa. Hoces da popijes nesto kazem ja. Donosim nam dve case crnog vina. Cujem zvono. Ocekujes nekoga. Ne verovatno je neki komsija. Otvaram vrata. Marina sta ces ti ovde kaze on. Izvolite sta vam treba ?kazem ja. Upada unutra. Znaci ovde provodis noci kaze ona. Zaledila sam se od straha. Marina ovo mi je koleginica sa posla i dosao sam ovde da bismo zavrsili posao. Stojim sa strane i posmatram tu katastrofu koja se odbija. Ne mogu da verujem sta on govori,naziva me koleginicom,a sta je sa onim dogovorom izmedju njega u nje,znaci sve je bila laz. Mars napolje oboje. Ona: e sad ces ti da vidis svoje otimacice muzeva,pocinje da me napada. Filip se umesao kako bi me odbranio ,izvadila je noz iz tasne i probola ga. Vrisnula sam. Filip je pao,krvario je. Ona se uhvatila za glavu i stala sa strane. Nisam znala sta da radim,pocela sam da vadim noz misleci da cu mu time pomoci. U tom trenutku dolaze komsije a meni krvav noz u rukama. Postajem svesna situacije,bacam noz. Ona ga je ubila,ubicoo ! Placem zivot mi se rusi. Ne obazirem se na to sto ona prica dozivam Filipa. Ne zelim da umre pomozite mu. Neko je pozvao policiju. Mene odvode. To je bio poslednji put da sam ga videla. Dane provodim u zatvoru,prevarena od strane njega,okrivljena neduzna od strane nje... Zivot mi je unisten... Sin ce me verovatno zaboraviti. Sve sam izgubila.
Zivot nas cesto dovodi u iskusenja,isprobava koliko smo jaki. Cesto posustanemo i napravimo gresku.... A ta greska nekad bude fatalna...

Troje u ljubavi

Svi mi cinimo greske,a najvise ih cinimo u ljubavi... Volimo onog ko to ne zasluzuje,a povredimo onog ko nije kriv. Da bih se osvetio devojci koja me je prevarila,krenuo sam se drugom cisto da joj pokazem da mi ne znaci vise nista. Upoznao sam je u noci kada sam saznao da sam prevaren. Pojavila se kao andjeo sa neba. Posle par dana smo se smuvali. Vodio sam je na mesta gde sam izlazio sa onom koja nije znala da me voli. Sretao sam je cesto tamo. Svaki put bi me krisom pogledala i nakon toga oborila pogled. Pravio sam se da sam najzaljubljeniji na svetu. A u stvari mi je pogled lutao ka njoj,izdajnici . Voleo sam je . Dok sam je gledao onako iz daleka i tada sam mogao da osetim njen parfem,falila mi je ali nisam mogao da predjem preko prevare. Moja nova devojka me je za trenutak ostavila samog,a onda mi se pridruzila ona. Vidim brzo si me preboleo.... Sta si ocekivala da patim za tobom ?! Ne vredis ni malo. Sto puta sam te molila da mi oprostis bila sam pijana,nisam znala sta radim. Hoces da kazes da to sto si bila pijana ,opravdava prevaru. Ne ali nisam to svesno uradila opristi me ,volim te necu nikada vise... Nikad necu da ti oprostim i ajde skloni se od mene... Zagrlila me je i pocela da me ljubi. Probudile su se emocije koje sam pokusavao da zakopam. Nisam zeleo da joj uzvratim poljupce ali mi se usne same priblizavale njenima. Hajmo odavde,vodi me kod sebe. Razbuktala je vatru u meni ,ni o cemu nisam razmisljao... Odveo sam je u stan i proveo noc sa njom. Kada sam se probudio ,razbistrio mi se um i shvatio sta sam uradio. Sada sam ja taj koji je prevario jednu neduznu osobu. Osecao sam se grozno ,jer sam je ubedio da je volim i da mi je stalo do nje. Cak sam je i ostavio samu u klubu. Nazvao sam je,javila se... Izvini sto sam te sinoc onako ostavio,moramo da pricamo. Nemamo mi vise o cemu da pricamo,rekli su mi da si otisao sa onom tvojom. Zbogom. Ali.... Prekide mi vezu. Stideo sam se samog sebe. Posmatrao sam Tijanu u krevetu i zapitao se da li sam pogresio. Tijana hajde ustaj vozim te kuci. Pusti me da spavam ljubavi. Ne moze ovo je bila greska,ustani. Nisam ti oprostio i nikada necu,ovo je bila noc koju cemo i ti i ja da zaboravimo. Hocu da odes. Bila je ljuta i besna otisla je. Zapalio sam cigaru i razmisljao. Sa jedne strane tu je ona sa kojom sam bio dve godine a sa druge ona koja me zavolela za tako kratko vreme. Nazvao sam je opet. Nije se javljala. Par dana mi nije bilo ni do cega,bilo mi je zao sto sam je povredio i nedostajala mi je.Pala mi je na pamet jedna ideja. Resio sam da se pojavim pred njenim stanom sa ruzama u rukama i jos necim. Tako sam i uradio. Zvonim . Otvaraju se vrata. Da izvolite ? Treba mi Marija. Molim vas kazite joj da izadje da popricamo. Sacekajte trenutak. Minut se oduzio kao nikad. Rekla sam ti da ne zelim vise da cujem za tebe. Oprosti mi Marija,priznajem nisam bio iskren od pocetka,ali se nesto preokrenulo u meni. A kako da budem sigurno da se to nesto nece opet preokrenuti ? Nece Marija ,ona mi ne znaci nista vise,ti si mi bitna. Iako ovo nije ni vreme ni mesto,zelim da ti dam nesto. Izvadio sam iz dzepa prsten,zelis li da provedes samnom
ostatak zivota. Zanemela je . Zelim nevaljali moj,volim te. Volim i ja tebe... Znao sam da sam uradio pravu stvar. Bila je srecna a i ja sa njom. Uselila se kod mene u stan,kako bismo sto vise uzivali jedno u drugom. Proslo je dva meseca.Dobio sam poruku na telefonu,glasila je: trudna sam,saznala sam pre dva dana,ali sam sada skupila hrabrosti da ti javim. Zadrzacu dete samo ako se ozenis samnom. Nisam mogao da verujem,posumnjao u to. Ono sto me je najvise bolelo jeste to sto ce Marija da pati kad sazna. Krenuo sam na posao ,ostavio Mariju u stanu. Resio sam da se nadjem sa Tijanom i zahtevao da donese nesto sto ce da potvrdi koliko je trudna. Poklapalo se trudna je dva meseca,tacno toliko je proslo od one veceri . Slusaj me ja ne mogu da te ozenim,prihvaticu dete dacu mu svoje prezime,nista vise. Kako mozes to da mi uradis ? Ja se zenim,ali ne tobom. Ako ti bude trebao novac javi mi . Okrenuo sam se i otisao. Proslo je par dana a ja jos nista nisam rekao Mariji,plasio sam se njene reakcije. Dobio sam poruku: abortirala sam ,ne treba mi ni tvoje dete a ni ti... Bio sam besan,jos jednom me je povredila,mrzeo sa je. Marija je primetila da nesto nije u redu. Ispricao sam joj sta se dogodilo sve. Bila je ljuta malo sto joj odmah nisam rekao,a onda me je zagrlila. Njen zagrljaj je sve sto mi treba u zivotu. Htela sam i ja tebi nesto da kazem. Trudna sam ljubavi ,cekala sam da ti kazem za vecerom,ali je sada pravi trenutak. Sta ? Ne mogu da verujem ... Hvala ti ljubavi . Volim te,obozavam te. Bio sam presrecan. Evo posle 9 meseci moj sin lezi pored mene i nje pocinje da place,sreca nikad veca,a ja moram da zavrsim pisanje.Da bi dosao do srece ,moras mnogo biti strpljiv. Taj trnovit put ceka svakoga . A kada stignes na kraj puta,shvatis da je to jedan novi pocetak,novi zivot....

Cudesni snovi

subota , 23.08.2014.

Hodam sitnim koracima. Oko mene prelep prizor,dah mi zastaje od njega... Magla se probija kroz visoko drvece,a u daljini nemirna reka koja sve vecim talasima zapljuskuje obalu. Prizor upotpunjuje svez vazduh koji udisem punim plucima. Staza kojom hodam je uokvirena visokim svetiljkama koje se bore da pobede maglu. Cini se kao da je magla sve gusca,a svetiljke sve vise trepere,to je igra bez kraja... Izmedju svake svetiljke cuci po jedna klupa,koja ceka da prigrli zaljubljene. Sve je tiho,cuje se cak i moje disanje. Osecam strah ,ne znam zasto sam ovde ,a i dalje hodam ,ne mogu da prestanem,nesto me vuce napred... U daljini vidim neku senku. Sve vise mi se primice,dok sam se ja ukopala u mestu . Ne smem ni da nastavim dalje,a ni da se vratim. Slika postaje sve jasnija. To je neki starac koji sada izbliza ne izgleda tako zastrasujuce kao izdaleka. Prekriven je nekim belim omotacem,ne vidim mu lice,samo mu duga seda brada viri iz omotaca. Hoda ka meni ali kao da me ne vidi. Upitah ga: Ko ste vi ? Neki izmoreni,slabasan glas mi odgovori : ja sam cuvar. Cuvar cega ? Cuvar ovog blaga ovde sto vidis. Pocinjem da se smejem,ali ja ne vidim nikakvo blago... Zato i jesam ovde da ti ukazem sta je pravo blago. Svidja ti se ovde,vidim ?! Da prelep prizor,ali kakvo blago ? Draga moja,blago je ovaj mir koji vlada ovde ,cistota nedirnute prirode,vazduh koji inspirise,trava koja te miluje dok gazis po njoj,reka koja drhti pod naletima vetra. Reci zar to nije blago ? Nemam odgovor na ovo pitanje,pa odgovorih cutanjem. Moram da nastavim dalje . A od koga cuvate ovo sve ,kad nema nikoga? Jedino u snovima se moze sacuvati ono sto sam stvorio za vas moju decu,vi ne znate to da cuvate,ali nisam ljut. Zato sam tu sada u vasim snovima da vam ukazem na greske,da nije dobro skrnaviti prirodu,pogledaj ovaj velicanstven prizor. Ove reci podsticu na razmisljanje. Pa ja ovo sanjam,tek sada shvatam. Da draga ovo je san ! Pa on mi cita misli ! E sada je stvarno vreme da krenem dalje da ukazem i ostalima na prave vrednosti. Ako zatrazis mir ,okreni se prirodi i naci ces ga. Zato treba prirodu negovati ,zapamti to. Kao da me neko zove ,sada vec jasno cujem da neko doziva moje ime. Starac nestaje u daljini i sve pocinje da bledi. Velicanstven prizor polako nestaje. Zatvorih oci ne znam ni ja zasto. Kada sam otvorila opet ,ugledah svoju sobu,nalazim se u svom krevetu,a na vratima sobe stoji majka koja vice da je vreme za dorucak. Pomislih cudni su putevi gospodnji ...

Pozz

Ja sam nova ovde i zelim vas pozvati sve na moj blog. Pisacu o ljubavi i zivotu,moje price nastaju u jednom dahu,bas kao sto je i naziv mog bloga. Dobrosli,ostavljate komentare ako vam se svidja ono sto pisem,a i ako vam se ne svidja naravno :)

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.